Nakon svih ovih godina

Izdavač: Diskoton, 1990. (DCD 11001)
Vokal: Željko Bebek (1), Mladen Vojičić – Tifa (2–5), Alen Islamović (6–14)

gdje da krenes u ovo strasno doba
nemas gdje
sama u tom haljetku
cirkuske jahacice

milijun rubalja
za tvoja glatka ramena
daj makar ne varaj
ovog andjela na dlanu

zaboravi ako mozes
zaboravi
zaboravi ako mozes

otmjeno izgubljena oklada
to ti je
kao spremljen krevet
malo tijesan za dvoje

kao haljina
kada se rasiva
ej ma porodi me
kao srna na snijegu

i zaboravi ako mozes
zaboravi
zaboravi ako mozes

gdje da krenes u ovo strasno doba
nemas gdje
tebi svaki krevet ovog svijeta
tijesan je

idi pod laznim imenom
idi i putuj sjeverom
ili porodi me kao srna na snijegu
        

ljeto ide kako si mi ti
gdje si s kim si da mi je znati
ko li mi te ugrijao
dok je zimus snijeg padao
ko li mi te ljubio
grom ga ubio

baš me briga gdje si otišla
ravna ti je jugoslavija
baš me briga nisi dijete
sve u korist tvoje štete
samo tvoje
ali moje srce boluje

lipe cvatu
sve je isto ko i lani
samo srce moje i srce tvoje
u ljubavi više ne stoje

zaklinjem se dušom i bogom
krvi mojom plavom seljačkom
kunem ti se i umrijet ću
ali ja te tražit neću
neću neću
a umrijet ću
a umrijet ću
        

ne računaj na me
ne računaj na mene

danas je kišilo
i sutra će
kaže radio
loše vrijeme za nas rajske ptice
malo slatkog šećera za vene
gadno stoje stvari moje luče
ne računaj na mene
ne računaj na mene

esma i ja
dva osvojena anđela
84. se vuče
o moj bože kakvo grozno vrijeme
gadno stoje stvari moje luče
ne računaj na mene
ne računaj na mene

ipak lijepo je bilo te godine
kiše su stale zbog nje
lale su cvale zbog nje
ruže mirisale
zbog nje
zbog esme
        

jer kad ostariš
niko ne kuca na tvoja vrata
ni potok s ribama od srebra
ni mlado ždrijebe vlažna oka
ni jabuka u cvatu
niko

samo ja kad ostariš
kao oblak u tvojo kafi
doći ću u kromi kaputu
i čut ću kad ti se moje ime omakne
i krene
polako sama od sebe
posljednja suza za mene

jedan za drugim
vozovi polako prolaze
kao i obično
stavit ćeš kaćune i prozore
čini mi se da
mjesec ramazana počinje
pomalo je tužno
kada ostariš
        

pitaju me za tebe
a ja ćutim
na kom boku spavaš pomislim
pitaju me za tebe

a ja stavljam
ruke u džepove i osjećam

budiš se i oblačiš
bijelu haljinu
za novu godinu
i odlaziš sa njim
odlaziš s njim
e da te bogdo ne volim

da te bogdo ne volim (*7)
        

ajmo curice
ajmo dječaci
studenti i đaci milicajci
da da da

jedva čekam da se svrši ljeto
dosta mi je vrele klime
zbogom more zbogom more
odoh u planine

ona voli ljeto
jer se tada nose ljetne haljinice
svaki đukac
vidi noge moje curice

hajdemo u planine
jer tamo nema zime
ojdada ojda ...

opleti šalove šarene kapice
tople džempere i vunene rukavice
da da da
hajmo dečki ivo ivo

svako ivo biće voli sunce
na moru kraj save
meni ga je lično
meni ga je lično
dosta preko glave

a ona voli sunce
jer se tada nose tanke majičice
svaki đukac
vidi dude moje curice

skijanje se brzo uči
ko je blesav da sjedi kući
da da da
hajmo curice ivo ivo

navrh mi je glave i kupanja
sunčanja gnjavže
sačuvaj me bože
sačuvaj me bože
naročito plaže

ona voli ljeto
jer se tada nose malene gaćice
svaki đukac
vidi guzu moje curice

nikom nije ljepe neg je nam
samo da je vako svaki dan

skijanje se brzo uči
nisi blesav da sjedi kući
        

ružica si bila jedna u mom srcu
ružica si bila moja
al nije za tebe
divlja kupina
ni čovjek kao ja

bog mi daje bog mi odnosi
ružica si bila
sada više nisi

s vremene na vrijeme
kao da čujem stope
ko da ideš preko mog praga
s vremena na vrijeme
a znam da nemam prava
ti nisi više moja draga

letjele su noćas iznad moga krova
letjele su ptice selice
a ja sam sanjao
tvoja koljena
i tvoje poljupce
        

svu noć kucala je
na mom prozoru
trideseta jesen
prstima od kiše a uzoru

dok si me budila
ptico malena
ti lijepa kao armija
ispod zastava

a ja komadić opsjene
htio sam ti reći
bježi
bježi od mene

bože bože šteta za nas oboje
sve bi bilo možda i drugačije
da smo se ranije
sreli ti i ja
nisi smjela nikada
ptico malena
iz moje ruke ni jesti
ni vodu piti

jer ja nosim jedan težak ugarak
negdje na dnu grudi
i ovo lice stranca
i hiljadu bora
i jedan ružmarin
koji ne vene
zato bježi
bježi od mene
        

(G. Bregović, na stih iz pjesme Branka Miljkovića)

Padaj silo i nepravdo
narod ti je sudit zvan
bježte od nas mračne sile
svanuo je i naš dan
bježte od nas mračne sile
svanuo je i naš dan

Pljuni i zapjevaj
moja Jugoslavijo.
Matero i maćeho
tugo moja i utjeho.
Moje srce, moja kućo stara
moja dunjo iz ormara
moja nevjesto moja ljepotice,
moja sirota kraljice,
Jugo, Jugice.

Ovaj hljeb, evo lomim
moja Jugoslavijo
za tebe i bolje dane
konje neosedlane
Ovdje kome ne porastu zubi
e kukala mu mati.
Ovdje nikad' neće čopor naći
ko ne nauči urlati.

Jugoslavijo na noge
pjevaj nek' te čuju
ko ne sluša pjesmu
slušaće oluju.
        

ej nosite ovu pjesmu zadnji out
u jednu ulicu kraj rijeke
zauvijek zabranjenu
samo za moje korake

ej kada bi neko granu masline
na jedna vrata odnio
vrata sto sam zauvijek
davno davno zatvorio

evo zaklet cu se ja pred svima
svim na svijetu
i svime sto imam
da je nikad nisam htio
da je nisam volio
i da ne bolujem
pred svima se zaklinjem
pred svima
al pred Bogom ne smijem

pjesma uvijek mirise na uspomene
recite joj da katkad pita za mene
        

napile se ulice
jer na tebe mislim curice
napile
jer nocas me
zvijezde svrbe ko bubuljice
ovo nije pjesma za tebe
i ne vjeruj ni jednu rijec
dok se pretvarah da te volim
nisam ni slutio da te volim vec

zazvonit ce telefon
reci cu halo ko je
tisina saputat ce
da to samo zvoni srce moje
pokucat ces
reci cu halo ko je
tisina saputat ce
da to samo kuca srce moje

ne znam sta se desilo
iskacem iz sina pomalo
cini mi se seceru
sitna greska u kompjuteru
dosla si preskacuci srca
ko neka umiljata rijec
dok se pretvarah da te volim
nisam ni slutio da te volim vec
        

tebi je lako
jer ti imas mene
a sta sam zato
dobio
na kraju ces me ostaviti
ej to bi i blesav vidio

poneka ljubav mozda vrijedi bola
moja i tvoja vise ne
jer ti si samo trag u pijesku
gorka brazda koja nestane

danas otvaram oci
nakon svih ovih godina
niti ja voljeh tebe
nit si ti mene voljela
samo stara navika je ostala
        

proljece na moje rame slijece
djurdjevak zeleni
djurdjevak zeleni
svima osim meni

drumovi odose a ja osta
nema zvijezde danice
nema zvijezde danice
moje saputnice

ej kome sada moja draga
na djurdjevak mirise
na djurdjevak mirise
meni nikad vise

evo zore evo zore
Bogu da se pomolim
evo zore evo zore
ej djurdjevdan je
a ja nisam s onom koju volim

njeno ime neka se spominje
svakog drugog dana
svakog drugog dana
osim djurdjevdana
        

ti nisi ti više
i što mi je najbolnije
nikom na svijetu kao meni nije
liju mi teške novembarske kiše
a ti ne pitaš kako mi je
jer ti nisi ti više

kažu da me varaš
kažu da me ostavljaš
kažu mi da si zavoljela drugog
i da ti ništa moje drago nije
a ti ne pitaš kako mi je

godine prolaze
laste mi ne dolaze
ne mirišu mi zumbuli
a i ti me iznevjeri
a i ti me iznevjeri

ti nisi ti više
i što mi je najbolnije
kažu mi da si zavoljela drugog
i da ti ništa moje drago nije
a ti ne pitaš kako mi je