Halucinacija

Izvođač: Kojoti
Izdavač: Dancing Bear, 1996. (DBMC 005)

Glazba: D. Viduka
Tekst: D. Viduka (1, 4, 7); A. Marin/D. Viduka (2, 10); A. Marin (3, 5, 8); V. Marin (6, 9).
Kojoti: Davor Viduka (g), Mario Anusic (d), Vanja Marin (b), Alen Marin (v).
Kontakt: Marin Viduka - Stiv, Orahovac 5b, 10000 Zagreb, Croatia, tel: -385 (0)1 177 471.
Klavijature: Jure Paunovic; Udaraljke: Mladen (Psihomodo pop); Zenski prateci vokali (Pice trkacice): Tatiana, Yeya, Irena; Zenski solo vokal na pjesmi "Mama": Tatiana Giorgi; Muski prateci vokali: Tristan Karas - Tico, Alen, Davor, Denis, Vanja.
Aranzmani - Kojoti
Snimano u studiju "Tivoli", Ljubljana i u studiju "Sismis", Velika Gorica, tijekom rujna '96.
Miksano u studiju "Tivoli"; Mix - Aco Razbornik; Mastering - Mario Pulek za "Planet studio", Zagreb.
Snimatelj i producent - Denyken.
(P) & (C) 1996. Dancing Bear, Zagreb.

ona dolazi kroz prozor moj
nista ne govori
ljubi me nestvarno
ona ljubi me jako
ona ljubi me njezno
ona ljubi me
kao nitko prije nje
njeno ime je halucinacija
ja volim je
iako znam da ne postoji
ona je sve
iako znam da nema je
stvarnost i fikcija
sreca il' nesreca
ona je glavni lik
svih mojih mastanja
njeno ime je halucinacija

da ja sam taj
sto se gubio u razumu i orjentaciji
da ja sam taj
odgovor je u slaboj koncentraciji
da ja sam taj
sto je previse slab
da bi priznao bol
da ja sam taj
sto se trovao dosljedno i sustavno
ja trebam samo tebe
da zatvorim krug
i zavezanih ociju
znam da si tu
od pet milijardi ljudi na svijetu
trebam samo tebe
voli me voli me
da ja sam taj
sto je izgubljen hodao
ulicama sam
da ja sam taj
prosjecno zbunjen momak iz susjedstva
ti sada znas
ja sam za sve kriv
al' nemam nista s tim
ti sada znas
da bez tebe vise
ja ne postojim
ja trebam ...
od pet milijardi ...

hodala je pola metra iznad zemlje
u svojoj
beskrajno dugoj haljini
slavili smo dostojanstvenost
svih dugih koraka njenih
hodala je pola metra iznad zemlje
uspravno kao bozanstvo
korak jedan
korak drugi
sigurno kao drevno prorocanstvo
sad hocu biti samo samo tvoj
pet sest sedam puta zaredom
znam dobro da bas nemam izgleda
al' imam nesto sto te zanima
dragocjeno raskosno i blistavo
hodala je pola metra ispod neba
rasprsena u bojama
gledali smo je kao pomrcinu sunca
svakih stotinu godina
molili smo se da ne progovara
pisalo je na licu
jedino sto ona nikad nije znala
sloziti suvislu recenicu
sad hocu ...
dragocjeno raskosno i blistavo

mama
oprosti mi
sto sam glup
sto ne vidim
sada znam da ono sve
sto si govorila
tocno je
mama
oprosti mi
mama
ne ne placi
bit ce bolje
vjeruj mi
sada znam da ono sve
sto sam radio
pogresno je
mama
oprosti mi
reci cu ti da okrecem stranu
reci cu ti da mijenjam se
reci cu sve sto zelis cuti
molit cu te da mi vjerujes
ali lagat cu

kad padnu sve maske
skakat ce se s daske
u bazen bez vode
ja sam lud od slobode
kad iscuri sva sol
kralj ce ostati gol
pratit cu zadnji krik mode
ja sam lud od slobode
tebi i meni sve je jasno
samo ne smijemo reci glasno
imaju uzicu pa nas vode
ja sam lud od slobode
kad slozi se prica savrsena
da istina je laz
neotkrivena
dat cu uzicu neka me vode
ja sam lud od slobode
tebi i meni ...
kad padnu sve maske
skakat ce se s daske
kad iscuri sva sol
kralj ce ostati gol
pratit cu zadnji krik mode
ja sam lud od slobode

postenje i radost vise ne postoje
oni ignoriraju nase zelje i snove
mracne sile ponovo opstoje
a ovaj grad bi trebao
biti sretan
hladni duh straha
opet grli sve
histericne sjene
glave su uzdigle
doktori ne pomazu
trazite vraceve
svakako vi bi morali
biti sretni
nama je dobro
jer imamo san
nama je dobro
jer imamo plan
i nitko ne zna
sto se desava
u tajnim sobama naseg razuma
ne smijete plakati
jer je obaveza ponos
svaka kritika ce kvariti vas odnos
ako vam je hladno
mislite na ljeto
ima stvari
bitnijih i od vas
nama je dobro ...
ako vam kazu
da sunce nije zuto
tako je vase oci varaju vas
zato ne bojte se noci
noc je dobra
ne vide vas
ali cuju vas glas
nama je dobro ...

ponekad pomislim
da ova ulica i ovaj grad
nisu tu
da nema nista osim putnika
koji u redu cekaju na put
i nitko nista na sebi ne nosi
umjesto karata se dijele poljubci
jer iza oblaka nas ceka brod
koji povest ce nas na nebo
i dok letimo prema mjesecu
kroz otvor oni me pustaju
da padam
da plutam
da me nose jake struje
i tek tada ja sam siguran
i tek tada ja sam siguran
i tek tada ja sam
i tek tada ja sam
i tek tada ja sam
izgubljen u svemiru
djevojcice udahni me kroz oblake

hej momce daleko smo odmakli
u ogledalu zaviri
duboko u svoje oci
sve oko tebe sve je tvoje
sve smijes uzeti
samo treba pruziti ruku i ubrati
ali znaj da postoje i trnovi otrovni
i zato prvo dobro razmisli
uzmi ili ostavi
hej momce zasto gledas van ?
ti si izumrla vrsta
ti si poseban
opasnost oduvijek vreba iza obzora
i pricas mi price da ne mozes vise
"od ovog betona i stakla" ?!
ali znaj da postoje i trnovi otrovni
i zato prvo dobro razmisli
uzmi ili ostavi

probudi me sa zorom
pokazi mi sunca sjaj
pokazi gdje te boli
al' se ne udaljavaj
da li sanjas jos o meni
dal' se smijes tome snu
htjela bi pobjeci daleko
a ipak a ipak ostati tu
andjeo u tvojoj glavi
andjeo u tvome srcu
ne moze rasuditi
breme milosti
od ljepote ljubavi
kad otkrivas mi tajne sve
sapuces mi tiho
a urlik na usnama je
da li pamtis miris mene
u prostoru beskrajnom
treba samo samo da se zeli
sve ostalo nestvarno je
andjeo ...

neki ljudi kazu da svemu je kraj
tuku se za meso i traze raj
a gore je covjek koji ne vidi to
i neki ljudi kazu da zove se bog
sijeo sam na zadnji vlak
i posao na put
da pronadjem svoju srecu
da vratim svoj dug
nisam nasao nista osim ljudske pohlepe
necu ti dati nista
a uzet cu ti sve
dugo mi je trebalo da shvatim sve
sistem ne stedi one
koji mu se ne sklone
zato bjezim dalje od stvarnosti
u moj svijet bez zakona
i bez pravila
i bez icega
sto mi pogled zaklanja
izmedju stvarnosti i izmedju sna
ja nisam bio na rasprodaji sjecanja
zakasnio sam i vec potrosio sve
i nisam bio na djeljenju uspomena
bio sam lijen i nisam stao u red
neki ljudi nam otimaju srecu svu
oni rade kolektivnu lobotomiju
a gore je covjek koji ne vidi to
i neki ljudi kazu da zove se bog
dugo mi je ...
zato bjezim ...

na na na ...