Nekako s proljeća

Izvođač: Crvena jabuka
Izdavač: Jugoton, 1991.
Vokal: Dražen Žerić — Žera.
Gost u 3: Kemal Monteno.

odavde do zbilje
nista vremena
kad tisina postaje
sve glasnija
ne stavljaj mi rijeci
koje nikad nisu bile moje
ako sam u krivu
sta je istina

kako nevidljivo
izbrisati ime
kako u ljetu
naci lice zime
sve se moze uciniti
ali ne i sakriti
treb naci razlog
da to pokrijem

moje najmilije
ne postoji samo jedan prag
moje najmilije
cime mjeris koliko sam drag

a sece je htjelo
da za pravo da
i stvari sto bole
ja napravih sam
ako sve su pravila
sta je onda ljepota
sta su onda duse
tajne odaje
        

ispali mi jedno tri
suncana ljeta u sljepoocnicu
tvoja prica me udavi
pocet cu da vjerujem u ublehu
a ublehu su stvorili
cuvari tvojih zelja kraljice
ko drvo sumom zakloni
jos vise me zavoljese

preko mora lijeva i desna
od duse i od srca
tebi postelja bijese tijesna
pa si me izgurala

vidim nemoci
tesko je obici
pjesma ce poteci
jen dva tri i

da nije ljubavi (*3)
ne bi svita bilo
ni mene ni tebe (*3)
moja bajna vilo
        

nekako s proljeca
uvijek meni doluta
neka ceznja tana
tiha mudrost davna

spustam ja stare kofere
na perone sudbine
to je miris zrelih godina
moj kaput
bas je tezak najdraza

nekako s proljeca
ja se sjetim starih drugova
probude se u meni
svi devreci pijani

tad nosim stare cipele
one znaju boje ulice
to je boja crno ponocna
moji koraci
bas su teski najdraza

i opet taj osjecaj samoce
kad nece nikog
mene krene i hoce
i opet mrakom
svoje pjesme bojim
pijan od zednje
za usnama tvojim

sav sam ti od ludila
nekako s proljeca
sav sam ti od ludila
nekako s proljece
(bez tebe najdraza)

nekako s proljeca
sjeti mene nepravda
na pobjede poraze
i sve lazne obzire

napravim racun prastanja
popijem pusta mastanja
to je ukus lijepog kajanja
moji kapci
bas su teski najdraza

nekako s proljeca
noc mi oci otvara
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izludim

a hocu da te vodim ja
tragom sunca jugom maslina
to je dodir tvojih bedara
bas te volim najdraza
        

hej pridji blize
imao sam tezak dan
ko tecno olovo
hej opet me stize
neka crna slutnja
javlja se ponovo
ko da vidim
nebo da se otvara
neko tamu mrvi
zvijezde pretvara
u zlatni prah
nije strah
samo zebnja
od vremena

hej skupi se ovdje
sviram ti pjesmu
onu staru dobru stvar
hej od svijeta dovde
milion svjetlosnih godina
ima bar
i ko da vidim
more da se smiruje
to neko buru
kroti i dodiruje
obale njezno
i neizbjezno
proteze vagu vremena

pusti neka gori
neka izgori sve
ljubi me
ucinit cu
ova noc da potraje

hej ne slusaj price
ljudi su danas fini
spoj zlobe i zavisti
hej sve ih se tice
stoje u redu
cekaju svoj dio koristi
i ko da vidim
sve se rijeke izlile
to neko zeli
da sve vatre pogase
al plamen traje
i snagu daje
cudesna tajna vremena
        

6.00
i jutro me umiva
slusam prve vijesti sa radija
iza mene noc bez sna
ispred zuta svjetla taksija
i proviruje dan
e da znam da si budna

6.00
i tramvajske guzve
ne citam novine sivo tuzne
sve sto dnevna je politika
ona bi jutro kvarila
a ceka me dan
e da znam da si budna

hej zvao bi
srce glas da cuje ti (x2)

6.00
i kisa se umara
dok cigareta izdaje posljednja
kod mene i dalje
sve u kontri je
a narednih sto ljeta cu drugacije
vec imam plan
e da znam da si budna
        

kad se zima spremi za bijeg
putnik u njenom vozu
bit ces i ti
izdat ce te posljednji snijeg
i na njemu tvoji tragovi

u mome srcu rijeka
vrela voda sa tvog izvora
ne znas ti kad se ceka
da su dani dugi poput stoljeca

a kada ostaris
i ovu pjesmu potrazis
znat ces da su meni tvoje oci
darovale sto pijanih noci

kad ti nocu san ne dolazi
to mislima te zovem
s tobom putujem
otkinem i ludak polazim
do one nase stare ulice
        

ispisat cu po neku rijec i za tebe
vjekova mir vracas mi ti
smirujes vode nabujale
moj sapat i krik ces pomiriti
pijem ti dah kao lijek
svaku noc
prije no sto usnim ja
i taj tren i zauvijek
samo ti ti si mi u mislima

i kad nisi tu kraj mene
da znas da me bolis
i nocas ja cu da te
cuvam dok spavas
i ljubim tamo gdje najvise volis
dok sanjas

hodao sam ja bos po ostrici
kamen samoce zivot mi gradio
i stalno cekas lopova
da karte otvori
hiljadu puta dosad me uvalio
ljubim ti oci ko u bunilu
svaku noc tu boju usnim ja
ti si izvjesnost u ovom ludilu
i jedino sunce sto mi sja
        

rekao sam odlazim
tu daljinu slutis li
iz samoce pustinje
sto zove me

hladni sivi gradovi
i bez kraja drumovi
vozovi u cekanju
neka sagore

dala mi jabuku
crvenu jabuku
i prije rastanka
dala mi jabuku
crvenu jabuku
a ime slagala

rekao sam radosti
ne daj da se ugasi
vatra tvojih ociju
u meni ostaje

u mirisnoj postelji
moju pjesmu zagrli
u njoj pise istina
za nas cuva je
        

pogledaj sumrak srebrne boje
na ruke mi se spustio
zarobile me oci tvoje
tom crnom moru sam se pustio
u dusi su mi kuce uz prugu
a na licu vrisak vjetrova
popio ja sam mladost u cugu
prosao trista svjetova

hajde dodji mi
sa mnom ostani
ja dobro znam
ova pjesma je
vise od molitve
odavno ne mogu sanjati sam

o kako volim da te ljubim
rekao sam rekla si
nebo zemlju ja napravih
nevaznim
samo da si sretna ti
ko uzima ko daje
ko svete stvari rjesava
i kad pocetak
i kada kraj je
nista se slucajno ne desava
        

noca sam presao granicu
ocaj oci izgorio
nisam zelio tu stanicu
vjetar u nju me donio

kako za ljubav moliti
kako da naucim da znam
neces ili ne mozes se boriti
potisni sve lijepo o nama

i bit ce ponovo praznici
svaki dan prekrasna nedjelja
i citav svijet u jednoj kolijevci
citav svijet i ti radosna

srce si mi
srce si mi slomila
srce si mi
srce si mi

slomila
srce si mi slomila
srce si mi slomila
srce izdala

i tako star odjednom sam ja
u snu se davim crn od kose tvoje
placam taksi do ludila
al njega nema samo tuge postoje
        

ma gdje da si nocas bila
nije vazno mi
ma sta od mene krila
samo ce se kazati
i suvise su male rijeci
koliko si meni trebala
tanku crtu treba prijeci
gdje samoca novo ime upija

e sto ne mozes da vidis mi oci
taknem ti ruke
gdje su sada bogovi
djavo ce sam bez poziva doci
al meni nema vise sta uzeti

samo da me ne
ne iznevjeris ti...
        

nemoj da sudis preostro o meni
oci su mi tuga mornarska
snovi su mi ceznjom nagrizeni
nemoj da sudis preostro o meni

nemoj lazi da vezes za me
igram se svo vrijeme Don Quijota
vidio sam ja previse tame
nemoj lazi da vezes za me

ponekad se pitam
zasto ne moze drugacije
u krug dok skitam
postaje sve mracnije
ponekad me sludis
srce boli srce ne misli
preostro o meni

nemoj da sudis preostro o meni
predstavu zivota u dusu znam
sa puta te farse samo malo skreni
nemoj da sudis preostro o meni