Ima nešto od srca do srca

Izvođač: Crvena jabuka
Izdavač: Croatia Records, 1993. (MC-6-S 3041629)
18 originalnih hitova (CD) / 14 originalnih hitova (MC).
Vokal: Dražen Žerić - Žera, osim 1 & 2: Dražen Ričl - Zijo.
Gost u pjesmi 17: Kemal Monteno.
Sve pjesme napisao Zlatko Arslanagić. Svi aranžmani: Crvena jabuka.
Pjesme označene s * samo na CD-izdanju.

kad sat zazvoni na kuli
sred begove dzamije
ja sicu sicu do baste
satro sljive da poberem
ti uzmi ibrik
srebrn ibrik
ko fol vode da doneses

i tada priznat cu ti sve
sapnut rijeci te
volim te

sa tvojih usana
vrucina ubija
jos pamtim legende
starih plemena
sto za ljubav glavu gube
i umiru kada ljube
        

na stolu su prazne case
rakija se popila
gdje li nam se jutros budis
ko te snenog pokriva

ovdje je bas sve po starom
znas kad sica natjera
da pasimo razvlacimo
sve do prvoga

sjetimo se onda tebe
u toplim nocima
kada stari svirac onu
tvoju zasvira
i pjeva

dirli dirli dirlija
nemoj dizat graju
para ima adzija
i za sitnu raju

tvoje lice gledamo
samo na slikama
daj navrati bar na tren
popij jednu sa nama

sjetis li se i ti nas
u toplim nocima
kada stari svirac onu
tvoju zasvira
i pjeva
        

gledam te dok hodas, djevojcica si noci,
s usnama od svile bedrima od zlata,
momacka je pjesma pod prozorom tvojim,
kud li ces veceras odskrinuti vrata.
... odskrinuti vrata...

kad se sjetim boja i mirisa ljeta,
moje vrele sobe u julsko predvcer,
boli me i gusi 86-ta,
da mi je sad znati kuda odose...
... dani odose...

uzmi me kad hoces ti,
barem mene mozes uvijek imati,
hajde dodji da se srce napije
reci sta ce meni zivot bez tebe

uzmi me kad hoces ti,
barem mene mozes uvijek imati,
hajde dodji da se srce napije
reci sta ce meni zivot bez tebe
... zivot bez tebe...
... zivot bez tebe...

kad se sjetim boja i mirisa ljeta,
moje vrele sobe u julsko predvcer,
boli me i gusi 86-ta,
da mi je sad znati kuda odose...
... dani odose...
        

zovu nas ulice,
idemo na - napolje,
potpetice zvec - zveckaju,
uzbudjene djevojke trebaju.

poslije ljubavi sta ostavljas
da li brzo me zaboravljas,
i koga sada zelis ti,
ko ti u snove dolazi,
telefoni vise ne vrijede,
i adrese polako blijede,
ovdje tvoj sal i sminka - sto sitnica,
nekoliko razglednica.

dah proslog vremena,
sad je daleko za nama,
za nama.

zadnje rijeci prije odlaska,
gorak ukus na usnama,
osjeti kad zudnju probude,
sve izgubljene godine,
sa mnom u sobi samo tisina,
i na casi trag karmina,
ova boja danasnja,
bice sutra drugacija,

dah proslog vremena,
sad je daleko sa nama
        

sanjam, sanjam osmijeh tvoj vec dugo ja
zelja, na krilima zlatnog goluba nosena
jutra, jutra vlaznih ulica vode me
do tebe, do tvojih zjenica i dalje
i dalje

boze, kako teska godina

ti znas ko je ludjak na kisi
ispod tvog prozora
ti znas ko je kad telefon zvoni
ko na tvoje molim vezu prekida
ti znas cija si velika bol
i ko zbog tebe pravi gluposti
drugi ce tvoju ruku da cuva
i drugi ce tebe voljeti
al' kao ja - niko nikada

ti znas
ti znas

cekam, cekam, a raskrsca moj su dom
ja i ti smo vezani zauvijek istim snom
putevi, na kojima nema stanica vuku me
do tebe, do tvojih zjenica i dalje
i dalje

boze, kako teska godina
        

oci tvoje boje nade
zaspati mi ne daju
zadnji komad mira krade
ta suza na jastuku

ima rijeci koje bole
skloni ih sa usana
kada stvari krenu dolje
samoca krug zatvara

ima nesto od srca do srca
neka tanka nit
koja cini nase snove
a ne da se dirati

ti si moja rijetka ptica
kako da te ostavim
bez tvog tijela, bez tvog lica
kao da ne postojim

ima stvari koje trebaju
a nikad se ne dese
neke druge opet ne daju
lako da se dokuce
        

sanjati, ne mogu ti to uskratiti
dobro, zlo, sve ce se to jednom vratiti
mi moramo sanjati

godine, vidi sto su ti uradile
pobjeci, ne moze se od sudbine
sanjaj neke ljepse godine

svako ima svoje razloge
i kad razlozi ne postoje
ti u ljubavi mojoj si
iste stvari mi smo sanjali

sanjati, nakon kise sunce donijeti
igre sve, i bez nas ce se igrati
mi moramo sanjati
        

volim te, djevojcice,
dok se nebo zatvara.
ma neka tiste nase ulice,
neke krene zabava,
moja buducnost nije htjela
nas da saceka
pridji blize
da vidim tajnu
koju cuvas u ocima

to mi radi,
to mi radi,
jer ti mozes da mi radis sve,
to mi radi,
to mi radi,
jer ja zaljubio sam se.

iza ugla cujem muziku,
generacija je cugala,
a ja sam nocas slican urliku,
moje je ime teska panika.
kad me palis,
onda idi, lovi do kraja,
pridji blize da vidim tajnu koju cuvas u ocima,

to mi radi,
to mi radi,
jer ti mozes da mi radis sve.
to mi radi,
to mi radi,
jer ja zaljubio sam se.
        

evo me noci,
stara prijateljice,
opet njoj cu poci,
niz duge puste ulice.
tamo gdje strahovi prestaju,
obraz mi grije njen dlan
na njemu moje usne nestaju,
beskrajno sam, uzdah joj znam.

casti me noci, stara prijateljice.
u casu natoci, zudnju da mi slomije.
zar nisam dovoljno gubio,
tko ce izmjeriti bol.
do ocaja ljubio, namjerno bjezao
da bih se vracao.

opet mi se budi tuga, tuga najveca.
koju nosi snijeg s planina, vjetar ravnica.
koga sad joj srce voli, kazi nek jos jace voli.
idemo do dna, tuga ti i ja.

pozdravljam te noci,
stara prijateljice.
i ovaj krug ce proci,
nece stic' me kajanje.
sta je ovo proljece,
spram njeznih godina.
poziv njen me pokrece,
cak i sa dna, isto izgleda.
        

volio bih da si tu,
ove noci kako trebas mi.
kao more mornaru,
nemam s kim nadu djeliti,
djeliti, i sacuvati.

volio bih da si tu,
noc mi programe na radiju
pustaju neku dragu muziku,
moje misli tebi putuju,
putuju, da te pronadju.

nocas zvijezde padat ce,
jedna od njih nasa je,
jedna nosi utjehu,
ko u snu,
volio bih da si tu.

volio bih da si tu,
ove noci da pricas mi,
slavili bi do zore,
svu bi njeznost svijeta popili,
popili pa se ljubili.
        

ostani,
ostani jos ove noci,
lakse ce mi, san na oci
budi tu i ti,
hajde ostani.

ostani,
vidi kiso, napolju sapce,
jos sat dva i ona stace,
budi tu i ti,
hajde ostani.

pobjeci sad od svega zelim,
da ovaj tren sa tobom djelim,
svi su zaspali,
hajde ostani.

ostani,
vidim oci ti sjaje u mraku,
i tvoje kose miris u zraku,
budi moja ti,
hajde ostani.

svi su zaspali,
hajde ostani
        

napravljen sam od samoce
znam, cudna sam nevolja.
koja dodje i ode kad hoce
a ti si cekati duljela
i neka pjesma zabavno tece
njezna i divlja u mislima
haljinu skini ugasi svijece
sa usana ponesi dah

ne dam da ovaj osjecaj ode
negdje u meni tvoj je znak
i pramen vatre i kap vode
ti si svijetlo sve je mrak

subota uvecer casa vina,
i tvoja soba svijeta kraj
nocas se poput iz nekih daljina
u oci pogleda
kroz prozor ulaze svjetla grada
i kljuca vode mlaz
neka pozovi baca sada
voze u krug i bez nas
        

sjeti li te dah ljeta
i pjesmu uz gitare
kad se djeca ljube
i mirise na travu

jos smo broj ovog kraja
guzva nam je poznata
beskrajnog zezanja
i partije pokera

sve sam igre odigrao
otkada si otisla
noktima dotakao
na milion nacina

pamtim smijeh tvoje suze
svaka rijec zakletva
i niko ne zna kako tece
i ledi dok ne proba

zapjevaj nasu pjesmu
meni i tebi rijeci poznate
cekam te na starom mjestu
tamo gdje ljubav pocinje

sjeti li te miris zime
ocaja bez snijega jablan
kada se magle sive stisnu
i svaki dan umoran

sarajevskom kisom jutro
jos mi broji korake
kad rijetke ptice i cistace
ulice zagrle

sve sam ceste prosao
otkada si otisla
malo sunca sacuvao
na tlu stvari kofera

pamtim smijeh tvoje suze
svaka rijec zakletva
i niko ne zna kako tece
i ledi dok ne proba
        

jutros kroz prozor odskrinut
i kroz se pjesma se provukla
taj lopov stari nadje put
i vrijeme kada doskita
moja ljubavi... ljubavi

i baca trista godina,
mrklog mraka u sebi
sreca na mojih dlanova
uredno ne prolazi
moja ljubavi... ljubavi

zelja svanula,
sa mog jastuka
govori,

sve sto imas ti, nada zove se,
sve sto imam ja, moli za tebe
sve sto imas ti, cista je hemija
koja treba mi, sada ko nikada

ruze i slatke djavole
davno sam ja uzeo,
i dao svom malom andjelu,
koji me uz rijeku poveo,
moja ljubavi... ljubavi

a vrijeme nezgodno skroz,
i ljudi ljigavi,
bojim se da ne postoji voz,
koji smo cekali,
moja ljubavi... ljubavi

zelja svanula,
sa moga jastuka,
govori
        

odavde do zbilje
nista vremena
kad tisina postaje
sve glasnija
ne stavljaj mi rijeci
koje nikad nisu bile moje
ako sam u krivu
sta je istina

kako nevidljivo
izbrisati ime
kako u ljetu
naci lice zime
sve se moze uciniti
ali ne i sakriti
treb naci razlog
da to pokrijem

moje najmilije
ne postoji samo jedan prag
moje najmilije
cime mjeris koliko sam drag

a sece je htjelo
da za pravo da
i stvari sto bole
ja napravih sam
ako sve su pravila
sta je onda ljepota
sta su onda duse
tajne odaje
        

ispali mi jedno tri
suncana ljeta u sljepoocnicu
tvoja prica me udavi
pocet cu da vjerujem u ublehu
a ublehu su stvorili
cuvari tvojih zelja kraljice
ko drvo sumom zakloni
jos vise me zavoljese

preko mora lijeva i desna
od duse i od srca
tebi postelja bijese tijesna
pa si me izgurala

vidim nemoci
tesko je obici
pjesma ce poteci
jen dva tri i

da nije ljubavi
ne bi svita bilo
ni mene ni tebe
moja bajna vilo
        

nekako s proljeca
uvijek meni doluta
neka ceznja tana
tiha mudrost davna

spustam ja stare kofere
na perone sudbine
to je miris zrelih godina
moj kaput
bas je tezak najdraza

nekako s proljeca
ja se sjetim starih drugova
probude se u meni
svi devreci pijani

tad nosim stare cipele
one znaju boje ulice
to je boja crno ponocna
moji koraci
bas su teski najdraza

i opet taj osjecaj samoce
kad nece nikog
mene krene i hoce
i opet mrakom
svoje pjesme bojim
pijan od zednje
za usnama tvojim

sav sam ti od ludila
nekako s proljeca
sav sam ti od ludila
nekako s proljece
(bez tebe najdraza)

nekako s proljeca
sjeti mene nepravda
na pobjede poraze
i sve lazne obzire

napravim racun prastanja
popijem pusta mastanja
to je ukus lijepog kajanja
moji kapci
bas su teski najdraza

nekako s proljeca
noc mi oci otvara
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izludim

a hocu da te vodim ja
tragom sunca jugom maslina
to je dodir tvojih bedara
bas te volim najdraza
        

ispisat cu po neku rijec i za tebe
vjekova mir vracas mi ti
smirujes vode nabujale
moj sapat i krik ces pomiriti
pijem ti dah kao lijek
svaku noc
prije no sto usnim ja
i taj tren i zauvijek
samo ti ti si mi u mislima

i kad nisi tu kraj mene
da znas da me bolis
i nocas ja cu da te
cuvam dok spavas
i ljubim tamo gdje najvise volis
dok sanjas

hodao sam ja bos po ostrici
kamen samoce zivot mi gradio
i stalno cekas lopova
da karte otvori
hiljadu puta dosad me uvalio
ljubim ti oci ko u bunilu
svaku noc tu boju usnim ja
ti si izvjesnost u ovom ludilu
i jedino sunce sto mi sja