Skoro da smo isti
Jugoton, 1978.
- (Prolog) / ... Skoro da smo isti (Ž. Bebek — Ž. Bebek — Ž. Bebek)
- I tako to ostaje (Ž. Bebek — Ž. Bebek — Ž. Bebek)
- Podijum (Ž. Bebek — Ž. Bebek — Ž. Bebek)
- Srušeni zidovi (Ž. Bebek — Ž. Bebek — Ž. Bebek)
- Upitaj sebe (Ž. Bebek — Ž. Bebek — Ž. Bebek)
- U tišini (Ž. Bebek — Ž. Bebek — Ž. Bebek)
1. (Prolog) / ... Skoro da smo isti (Ž. Bebek — Ž. Bebek — Ž. Bebek)
svi došli jedne davne noći
ne videći mnogo pred sobom
uvijek trebajući nekoga
dobili su učitelje učenike čuvare lopove
idole islužene idole lude i ostale
imali su prijatelje djevojke
svoje žene i one svačije
svoju djecu i mangupe
imali su koline i napustili
ne videći mnogo pred sobom
uvijek trebajući nešto
stvorili su auto težak vazduk prljave ulice
supermarket i fudbal stadion
a mržnja i ljubav bili sve bliži
zbog stvari sve manji
i napokon ostali su sami
sve su to nazvali grad
da u njemu živimo
i onda i ja smo dio njih
skoro da smo isti
govorili smo do besvijesti molim te
a pritom mislili trebam te
2. I tako to ostaje (Ž. Bebek — Ž. Bebek — Ž. Bebek)
nikad nije bila sama
uvijek se smijala
bila je lijepa
i daleka naizgled
mogao sam je sresti
tamo gdje sam odlazio
gdje li ona pripada
kad noću živi a danju spava
niko joj nije omogućio da se pogleda
neko je osudio
ko nije se vodi prepustio
namjestio osmijeh da se pretvara
ko je to učinio
skinimo maske
a to smo on i ja
jednog dana naći ću
vrijeme iza sebe
taj svoj plan
pokušat ću živjeti
po njemu
ne bi li razumio
šta nas udaljava
gdje li ona pripada
kad noću živi a danju spava
niko tu nije omogućio da se pogledaš
neko te osudio
ko se nije grijehu prepustio
namjestio osmijeh da se pretvaraš
ko je to učinio
skinimo maske
to pa to smo mi
užasno si sama
sreća ti je kraća
od uzdaha
uvijek nekog trebaš
od drugih tražiš to
i više lijepa
otpočinje i prestaje
užasno je sama
i to kako postaje
3. Podijum (Ž. Bebek — Ž. Bebek — Ž. Bebek)
prije baš i nije bio dotjeran
sreća ga poslužila
i sad je nasmijan
eno ga sad ga najavljuju
mislim da je život dao za ovo
morao bi dugo živjet za nešto novo
sjaj kojim se predstavlja
mi smo tražili
bio je u našim rukama
bili smo mu podijum
a kad se odvažio sebi da priušti mir
vjerujući da ga pomno slušaju
nije ni otkrio da ga napuštaju
eno ga i sad ga najavljuju
želio je nešto reći o sebi
ali oni novog idola planiraju
skoro je potrošen
mi smo ga odbacili
mislim da je svoju pjesmu otpjevo
sreća ga napustila nije nasmijan
nije s nama novog najavljuju
mislim da je život dao za ovo
morao bi dugo živjet za nešto novo
sad je ostavljen sad je zaboravljen
sasvim je sam
4. Srušeni zidovi (Ž. Bebek — Ž. Bebek — Ž. Bebek)
zašto traži da sretne nekog
zašto traži da ga vidi
zašto traži da ga ima
neka radije pokuša sresti sebe
zašto traži da sretne mene
zašto traži da me vidi
zašto traži da me ima
neka radije pokuša vidjet sebe
zašto traži da sretne
zašto traži da vidi
zašto traži da ima
nek radije pokuša imat sebe
bude li sanjarila
neće ih uhvatit kako glume
neće ih uhvatit kako je koriste
svi oni imaju prvo sebe
zašto traži da sretne
zašto traži da vidi
zašto traži da ima
pokušaj radije imat sebe
hahaha slušaj ovo
uvijek bi radije ono što je dalje
nema ni straha misli da je bolje
uvijek bi htjela sve da uzme
nikad da proba uzet sebe
hahaha ma nemoj
živeći na poljima
od sumraka do sunca
od njenih planova
ostaju samo srušeni zidovi
nemir i maska za sutradan
5. Upitaj sebe (Ž. Bebek — Ž. Bebek — Ž. Bebek)
pričali smo već o tome
da skoro smo isti i nas dvoje
i nas kad bi pitali
isto bi uradili
kako stići do kraja
zašto ostati na pola puta
ne budi polovan čovjek
...
na kriv način
zašto uvijek tražit nekog i nešto
da ti pokaže put
možda je dovoljno da se lijepo nadaš
možda je dovoljno da se u oči pogledaš
možda je potrebno da se u oči pogledaš
sebe upitaj i iskreno odgovori
ali zato prvo odmori
idi spavaj i sanjaj
možda će ti nadanja sutra svanuti
možda i iz mraka život može ponovno početi
pričali smo već o tome
da skoro smo isti i nas dvoje
i nas kad bi pitali
isto bi uradili
ne vrijedi se nadati više od jednog dana
moraš prepoznati istinu
da se sutra ne bi sve ponovilo
6. U tišini (Ž. Bebek — Ž. Bebek — Ž. Bebek)
kad sunce obasja moju postelju
nedjeljna tišina zakuca u žilama
tada mir ovlada duhom
misli se vraćaju
poslije svih mojih putovanja
alkohola lijepih i drugih žena
i povrataka
našao sam iza sebe deset godina
mržnja i ljubav bili su sve bliži
ponekad si u vremenu a svakim danjom sve manje
platit se mora iskustvo
da mi mogao shvatiti
da bi svjestan mogao pjevati
ubijeđen da ćeš mi vjerovat
mržnja i ljubav bili su sve bliži
mržnja i ljubav zbog stvari sve manjih
mržnja i ljubav bili su sve bliži
zbog stvari sve manjih
zbog stvari sve manjih
napokon ostali su sami
ostali su sami